|
|
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Imala sam namjeru napisati post o tome zašto je bolje ne imati dečka. Očajna mala, mislite si. Pa da, kaj sad? Imam se potrebu izjasniti, a vi mi recite što mislite. Zapravo sam imala na umu ovaj dio serije Seks i Grada kad sam poželjela pisati o tome :
Hvala Bogu da sam taj dio pronašla na netu da vam ne moram prepričavati. Ključan je dio na 00:47 minuti pa nadalje kad govori Charlotte.
Od kuda ta priča o srodnim dušama i o boljoj drugoj polovici? Je li to neka mitološka pozadina? Kontura suživota Adama i Eve koji su i u grijehu i u patnji ostali zajedno? Netko se zabunio pa proširio trač i ljudi su ga popušili pa nikako da shvate da se čovjek samo šalio? Ne znam. Čitala sam jedan dan u novinama da su muž i žena koji su rođeni na isti dan, na isti dan i umrli. Prošli su zajedno cijeli život i zajedno se rastali. Moja draga profesorica iz talijanskog misli da će poludjeti sa svojim mužem i jedina romantika u životu im je dijeliti bočicu s tabletama za srce, pola on, pola ona. I to je nešto. A što kada osobe ostaju same i napuštene da ni tablu tableta nemaju s kime podijeliti? Ja opet ne vjerujem da čovjek ne može baš s nikime biti sretan. Smatram da je onda veliki problem u njemu. Ja ću vam sada reći s kime sam ja jako jako jako sretna. Sa svojim AMIGOSIMA i svojim PRIJATELJICAMA.
Naime, amigosi su posebna grupa ljudi koji idu samnom na faks, to je odabrana skupina jer su mi jako prirasli srcu, muško-ženska kombinacija za sreću. Inače mi jako dugo treba da nekoga prihvatim, ali njih dvoje su moj mali wellness centar. Kad sam s njima nisam nervozna, mogu reći što želim i ne opterećujem se. Prijateljice su druga skupina ljudi s kojima uživam, to su ŽENE, u doslovnom smislu riječi, velika srca, pametne, uvijek spremne za zabavu, s njima najčešće izlazim van i bude nam predobro iako smo nas četiri same u parkiću iza neke zgrade na minus deset J.
Evo zašto mi je s njima bolje nego i s ikojim momkom: dostupni su od 0-24, doslovce. Mogu ih nazvati i tri puta za redom da ne pomisle da sam napasna i dosadna. Jedino što mogu misliti je da sam zaboravna. Ne moram se opravdavati zašto pijem, pušim, kako se oblačim, zašto mi se baš danas nije dala oprati kosa. Ispričat ću im se ako mislim da vrijeđam njihovu inteligenciju, osjećaje, ako sam bezobrazna i radim protiv njihova povjerenja, a ne samo zato da oni ne bi imali neko ružno mišljenje o meni.
Ako odemo tri puta u tjednu u kino ne moram misliti tko će ovaj put platiti kartu jer svako plaća svoju. Kada mi se plače , plakati ću pred svima njima bez obzira što ću biti zamrljana maskarom (iako ja nikada ne bih plakala).
Svaki od njih je različit i sluša različitu vrstu glazbe, neku od vrsta osuđujem , a neke su mi jako drage. Tako svaki puta možemo izaći na neko potpuno novo mjesto kako bi zadovoljili svačije apetite. Nekad su jedni sretniji, nekad su neki tužniji, ali nema toga što se za prijateljstvo ne bi izdržalo, zar ne? Barem što se ovoga tiče… Brijem da tako nešto možeš očekivati samo od frendova, s dečkima i curama ipak postoji neka rutina, neki klišej, morate priznati…
Ja mislim da su moji prijatelji moje srodne duše, a osobe u koje se zaljubim… možda su samo nadomjestak onome što ti prijatelji ne mogu pružiti- podivljale hormone, vruće poljupce, tajne poglede, slatke početke, gorke prekide…
Dok se ne uvjerim u suprotno : Bože, blagoslovi ljude koji me stvarno usrećuju i daj im da ako stvarno vjeruju u srodnu dušu, neka je i pronađu!
A ja ću se možda razuvjeriti, javim vam…
Znaju oni koji su me čitali da ja ne slavim ročkase. Slavila sam sedmi i trinaesti. Neću opet o tome. Stvar je da bih baš voljela malo proslaviti sad ovaj idući, ali bih morala onda reći koliko ću imati godina. 
Reći ću samo da sam rođena 1988. i da ću zauvijek imati 17 u duši, ali kao ambalaža polako stari moram lagati da imam 18 jer ipak ne prolazim pod tih slavnih 17. 
Neću sad slušati kako se moram pomiriti s godinama jer ne slušam ni vlasitu mamu kad mi to govori. Kome smeta nek se pomiri s tim da sam takva.
Pisala sam komentar sad jednoj djevojci i shvatila sam pišući ga kako ja zapravo imam jako malo prijatelja i da želim slaviti rođendan to bi izgledalo kao mali posjet u bolnicu u nedjelju popodne. To znači da bih se trebala okrenuti i ovima koji su jako dragi i njihovim poznanicima , a brijem da bi to ispalo relativno dobro. Pa kaj, kad se naliju alkohola ko bu se sećal s kim je sedil i kaj su pričali , kaj ne ? 
šalim se.
kaj se tiče tih par prijatelja, zapravo sam sigurna da su to pravi ljudi u mom životu i znajte da mi je najgore kada te neki prijatelji povrijedi. Nekako sam ziher da njih troje to ne bi napravilo, bar ne namjerno.
Istina je da imam još samo 300kn u novčaniku i da ću teško napraviti nešto posebno s time, (jer mašta mi je preburna, nemrem si pomoć), ali imam jedan račun s kojeg bih hakerski mogla skinuti neku lovu za tu prigodu.
Istina je da se malo mučim i koprcam u mislima o proslavi, ali ako bih i slavila to ne bi zaravo bila nikakva proslava jer ja nikad ne slavim rođendane, kužite? HA? ok... sad je sve jasno...
Da, ovo je Nina Badrić 1993.
BTW prebaci na 1:44 min, tu je NAJŽEŠĆE
Ljudi moji, ovo je danas, po meni, najveća hrvatska zvijezda. Ali kako samo zvuči na toj Dori 1993. Ja sam imala pet godina onda i drago mi je da se ne sjećam tih početaka. Ali samo mi je fascinantno kako je ta , danas diva, uvježbala takav glas? Danas bi je anđeli slušali, a onda... A joj....
Stvarno mi je žao ako sam nekoga naljutila, ali htjela sam s vama podijeliti svoje ćuđenje.
evo kako zvuči estradna kraljica u društvu estradne carice danas: točnije prije šest godina :
BRAVO, TO JE IZVEDBA!
PA, DRAGA GĐO. NINA, KAJ JE TO BILO PRIJE TIH 14 GODINA?
Nakon što sam se zamalo utopila u šarenilu boja koje mi je život ponudio u zadnje vrijeme, odlučila sam sati na loptu i odlučiti što zapravo želim, što ne želim. lakše je bilo početi od ovoga što NE ŽELIM. Ne želim više raditi na mjestu gdje moram moliti da me stave raditi i još za to biti ne dovoljno plaćena. Kažem nedovoljno jer je satnica 16 kn. Ima i bolje. Znam, hoću mogu.
Ima prijatelja koji su ti vjerni u svemu, ali su ipak vjerniji svojoj obitelji. Takva sam i ja. Ako mi netko naljuti sestru, naljutio je i mene. Pozvala je nekoliko prijateljica na rođendan. Nijedan od njih četiri nije došla na večeru, a potrošilo se 1 500 kn sve skupa. Zvuči puno, ali ne zamjerajte što sam navela iznos.
Ja sam osoba koja ne slavi rođendane. Slavila sam sedmi i trinaesti. Sedmi mi je bio zabavniji. Trinaesti prekratka proslava jer sam doma morla biti do 23 h. Za ostale rođendane ili nismo imali novaca ili ... da, uglavnom nismo imali novaca. A i ja sam takva osoba koja uvijek želi nešto posebno, a ne želim to tražiti od svojih roditelja. Sada kad ću uskoro dvadeset stekla sam naviku ne slavljenja ročkasa ili jednostavno da ti ga ljudi zaborave čestitati. Ne krivim ih, ali barem da oni meni malo bliži i nakon dva mjeseca pošalju porulu : "sorry, zaboravio sam ti na rođendan, pa kad je bio?" jadno, ali znam da ipak misle na mene.
Dakle, odlučila sam da neću stari posao. Znam da sam malo dosadna i izbirljiva jer stalno mijenjam poslove, ali kad ja još jednostavno ne znam što bih radila i kad me nešto ne ispunjava, a svakomalo mi uljeću neke nove ponude.
Zahvalna sam Bogu što mi je danas pružio jednu novu priliku i otvorio jedna nova vrata. Mislila sam da taj posao neću nikada raditi i sada su mi vrata odškrinuta, a ja trebam samo ući. Neću još o tome da ne zacopram, hehe
Drugo što sam odlučila je da ne želim problema s grčkim i opet hvala Bogu što sam se razboljela pa mogu to na miru učiti. ne zahvaljuje svatko na bolesti, zar ne...? A s druge strane ne dobije svatko takvu priliku.
Trenutno se osjećam ovako:
Želim dohvatiti nešto veliko u što čvrsto vjerujem, a nisam nikada vidjela da postoji.
Još samo da se pomirim s Bogom i bit ću najsretnija osoba na svijetu...
Da, da, iako su me neki stariji i jaaako iskusni momci u čudu gledali kada sam im rekla da idem na "tehnjavu", (riječ koju su oni upotrijebili), ja sam se odlično provela, plesala gotovo kao nikada do sada, (kažem gotovo jer baš i nije bilo mjesta za razbacivanje) i moram priznati da je glazba Jeffa Millsa prava finessa.
Hvala Lauri koja je inicirala izlazak, hvala, ljubek i na cugi.
Nema mnogo fotki , ali i ovih par je dovoljno...
Video je malo crn, ali čuje se i napola vidi sve što se čuti i vidjeti mora.
Laura i ja našle smo se u 23:02, kasnila sam dvije minute, joooj mene, po hladnoći je to strašno.
Odmah smo se zaputile do Boogalooa i u blizini pokušale naći neki birc koji radi, ali smo se razočarale i počele pljuvati po metropoli gdje su gotovo u centru grada birtije zatvorene prije ponoći i čovjek nema gdje popiti cugu.
Ušle smo u klub, naručile cugu iiiiiiii... cumpa cumpa je počela.
Ljudi su bili oduševljeni, rasplesani, Mr. Mills je imao samozatajan osmijeh na licu svom.
Bila su dva floora, house i techno floor.
Main floor: Ivan Komlinović, Jeff Mills (USA), Zero
Small floor: Rene Russo, Jaka, Chop
NE, NE SVIĐAŠ MI SE ...
ALI BRIJEM DA SAM ZALJUBLJENA U TEBE ...
Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
Oslobodilo se srce straha i odlučilo ponovno živjeti.
Udahnulo je njegovu ljepotu, osmijeh, oči…
Izdahnulo je tugu, jad, razočaranje i neprospavane noći..
Okrenulo je srce novu stranicu i odlučilo da će se zaljubiti…
Nije srce razmišljalo da bi ga to ponovno moglo ubiti…
Ne smije srce protiv razuma i umnih principa,
Poludjet će princeza jer je njeno srce ponovno izabralo pogrešnog tipa…
Ne sluša srce, kao nikada do sada,
Zapelo je u trenutku i ne priznaje razumu da bi ponovno moglo ljubiti gada
Došla je jesen... Iako nas sunčani dani tu i tamo još uvijek podsjećaju na ljeto, moramo priznati da je topla jesenska, ako ne i zimska odjeća, prijeko potrebna. Dvije blogerice, Antonija i Anovi , uzele su stvar u svoje ruke i odlučile složiti ormare i organizirati raspored unutar njih. preglednost je na prvom mjestu.
Kao prvo i osnovno izvucite svu odjeću iz ormara i dajte si truda prebrati što nosite, što niste obukli već sto godina, što ne želite nositi i razvrstajte odjeću na tih nekoliko hrpa, ovisno o "skupini."
Odjeću koju ne želite nositi nemojte bacati. Stavite je lijepo složenu u vreće ili kutije i dajte ju u Caritas, nekoj siromašnijoj obitelji, prijateljici koja je oduvijek željela baša takve traperice, a vi ste ih se zasitili i sl.
Kada to učinite, odvojite zimsku i ljetnu odjeću. Pretpostavljam da ćete ljetnu odjeću staviti na dno ormara ili na stražnje police, a zimsku naprijed uredno složiti. No prije nego počnete slagati - riješite se suvišnih i nepotrebnih vješalica ... tek kad se riješite viška odjeće vidjet ćete koliko je zapravo slobodnog mjesta u ormaru.
Još jedan maleni savjet koji uvelike može pomoći kod razvrstavamja odjeće, posebno majica i vesta...
Na samoljepljive trakice ili obične papiriće napišite za koje biste prilike koju hrpu odjeće mogli nositi i kada to zalijepite na police bit će vam lakše i preglednije.
Za donje rublje , čarape, detalje, torbice, remenje i sl. nabavite velike , a lijepo uređene kutije koje možete postaviti na dno ormara i koje će osloboditi dodatna mjesta na policama i prostorima za vješalice.
Nakon svega, vaš bi ormar trebao izgledati ovako ili možda još bolje...
Ako su savjeti barem malo pomogli, javite...
A ako Vam je na policama ostalo puno puno slobodnog mjesta, ništa zato, pogledajte neke od najnovijih trendova za nju ili njega i otiđite u shopping ili ako ste neovisni o modnim trendovima znate što vam je činiti...
HVALA TI BOŽE...
SRETNA KA MALO DITE !!
OD 1.10.2007. NA DRUGOJ SAM GODINI !!!
Jedva čekam da moja amigica i ja opet krenemo u akciju...
Da, mi volimo predavanja...call us freaks if you want, we don't bother...
, a dj se na veliko znojio 
...
Što kažete na plavuše?
Jesu li baš kao iz viceva?
tople brinete...
fatalne crnke...
vatrene crvenokose...
PITA PLAVUŠA PROLAZNIKA.
-OPROSTITE, KOLIKO JE SATI?
-23:30
-AHAA, MILIJUN!!!
HELSINKI - Godine 2200. u Finskoj će se roditi zadnja plavuša na planetu. Broj plavokosih žena do tada će se polako, ali sigurno smanjivati, jer dio DNK-a koji je odgovoran za tu boju kose polako nestaje. Otkrio je to, sasvim slučajno, kanadski antropolog Peter Frost.
Osim što su geni tamnokosih ljudi sposobniji za preživljavanje, plavuše će nestati i iz još jednog razloga. Naime, najviše će se ljudi u idućim desetljećima rađati u Africi, Aziji i Južnoj Americi, gdje su ljudi tamnije kose i tamnije boje kože.
Zabavljaju li se plavuše bolje ili je to mit stvoren u reklamnim kampanjama kao i sve ostalo?
Imate li predrasude spram plavuša?
Komentirajte pažljivo jer i Vaša Antonija je bjonda od svibnja...
Kao i pola Hrvatske gledam reprize Seks i grada- kada stignem, zapravo. Nekad mi se spava, a nekad dođem kasno doma pa mi se i ne da, ali mogu se svrstati među one vjerne gledatelje. Sjećam kad je to bila tek najnovija hit serija, bila sam u osnovnoj i kasnije u srednjoj i nikada nisam imala neke zabrane oko gledanja te serije. Roditelji su mi dosta liberalni, barem što se seksualnosti tiče. Zna se što se smije, što ne smije, kada se smije, kada ne smije, ali sve se mora znati i ništa nema u rukavicama jer lakše ćeš dijete odgovoriti od razvratnosti ako mu objasniš kako to sve funkcionira nego da mu lažeš kako je ono palo kroz dimnjak jer ga je donijela roda, a da ti se kasnije pojavi s petnaest godina s trbuhom do zuba. Moja prijateljica Laura nije baš smjela gledati Seks i grad pa sam joj , sjećam se, nerijetko prepričavala nastavke. Njeni su roditelji bili i još su normalni, ali ona je imala eto zabranu na tom planu. Ali sad je punoljetna već odavno i nadam se da sad gleda nastavke i da zna da nije ništa propustila. Sve te teme samo su zapakirane u sjajni newyorški paket s lijepim visokim cipelicama pa nam se čini kako su njihovi životi toliko dramatični, nedostižni, a poželjni. Poželjni my ass!!!
Baš neki dan gledam epizodu gdje Carrie hoda s tipom s čijom si je obitelji bolja nego s njim samim. Na kraju shvati da mora prekinuti s njegovom mamom jer se toliko povezala s njom da je zanemarila probleme u vezi s njenim sinom. A prekinuli su kada su nastupili seksualni problemi. Jesam li ja jedina osoba na ovom svijetu koja smatra da nije sve u sexu? Jedina kojoj su draža druženja, socijaliziranja, ples, zabava, razgovori, zagrljaji od nečeg tjelesnog, prolaznog…? Ha?
U rujanskom broju Elle magazina 09/2007.GOD.VI. u tekstu Krešimira Pintarića „Zagrli me, majmune! “ pronašla sam citate koji su me inspirirali za današnji tekst. Od tuda sav ovaj uvod. Gospon Krešo piše kak mu je na večeru došla Marina, on je kak ti skuhal večeru, žena je kasnije tješila Marinu koja se uvijek žali na sve i svakog. Inače su joj glavna tema muškarci (bit će pokupila teme iz seks i grada hehe) , ali taj se put žalila na čangrizavu šeficu koja i u najboljim danima tvrtke sve gleda crno i sa strane bankrota. Krešimir je zaključio da je ta Marinina frendica ista Marina i kako njoj nedostaje samo malo nježnosti, tj. zagrljaj. Na kraju su je i on i žena zajedno zagrlili, rekli bi mi mladi ljudi, stisnuli su je u sendvič i svi su se osjećali bolje.
Ideju su dobili iz nekog dokumentarca u kojem su znanstvenici dopeljali odraslog majmuna prestrašenim i zlostavljanim majmunčićima koji ih je grlio, a oni bi se nakon toga osjećali bolje, počeli su se opet timariti, igrati s drugima i normalnije ponašati. Povećale su im se količine CRF hormona.
Mogu reći da su mene ovo ljeto spasili i izvukli zagrljaji i nježnost ljudi koje bih mogla usporediti s tim odraslim majmunom. Pretpostavljam da je taj odrasli majmun bio stabilnijeg ponašanja, nije bio izložen traumama ili im se znao zdravo suprotstaviti, bio je zreliji i ponašao se zaštitnički.
Ja sam sad kao taj mladi majmunčić koji je mislio kako će ljeto provesti u samoći jer sam navikla da netko veliki stoji meni uz bok, tako sam se i ja osjećala jačom , a imala sam nekoga tko će me štiti , ali nije mi bilo na pameti da bi me ta sila mogla i zgaziti.
Hvala Bogu što je poslao Velike majmune da me vrate u realnost jednim jedinim zagrljajem povisivši moje razine hormona sreće i zadovoljstva, socijalnosti…
AJM BEK IN D GEJM
IIIIIII…… HAAAAAA…..
Danas sam u Zagrebu po dobrom starom običaju krenula malo ranije u grad, ali sam zaboravila da lito još traje i da ne znači ako san se vratila na kontinent da mi je jesen odmah za vratom , a s njome i tramvajske gužve pa sam u centru bila za 20 minuta. ZAR LJETO JOŠ TRAJE? 
Obično sam na moru po dva-tri mjeseca, čim završi škola pa dok ne počne opet ta tužna nastava. Ovo ljeto bilo je drukčije kao i sama godina jer sam sada imala ispite na faxu do 7 mjeseca. ok, bila sam i na jednom dobrom tulumu pa nisam odmah otrčala u Dalmaciju kao lani, a nitko me nije tamo više ni čekao raširenih ruku ... ako znate što mislim.
Najbolji dio bio mi je što sam bila na Moralesu u Aurori u Primoštenu 9.8. , a najgori dio što sam pet dana provela u bolnici u Zadru 
, ali je medicinski brat bio jako kompetentan...ako znate što mislim pa sam i to nekako izdržala.
I ono što sam izvukla kao najveću pouku je da je Hitna pomoć najsporiji dio cijelog zdrastvenog sustava. Naime, sestra kao da je ispala iz vica o plavušama, nikao joj nije bilo bilo jasno da smo ju nazvali desetak minuta prije nego li smo stigli . Jadna je mislila da nam treba nečiji broj telefona... Zatim nas je neki stari Talijan ispitivao u čekaonici nešto o mjerenju tlaka, brijem da je mislio da sam neka dottoressa jer sam imala bijelu haljinu, hehe, a kad su mi na neurologiji rekli da moram ostati na promatranju, mislila sam da ću poludjeti. Naime, bila je subota, a meni se jako plesalo što doktorici nije bilo nimalo važno. Ponudila sam joj da ja lipo dođen u ponedjeljak jer je ionako bio vikend, ali me je samo pogledala ispod oka.
Donosim vam samo djelić s Moralesa
Aha, i na internetu sam, aha -OVDJE
traži pod Ninna, David Morales
PUTUJEM
NA JUG
ZA TRI SATA
MALA SLIČICA
KAO USPOMENA
DA ME SE SJEĆATE
KROZ LJETO
POZZ SVIMA
KOMENTIRAJTE
BEZ SRAMA
VOLI VAS
ANTONIJA
ANTONIJI NEDOSTAJE NJEŽNOSTI....
MISLI JOJ LUTAJU NA JUG...
ŽELI UPOZNATI NEKOGA TKO ĆE JOJ TRENUTKE UČINITI OVAKVIMA...
Bijelim licem uronjena u debele, bijele, pernate jastuke . . .
Na crvenim usnama blagi joj san, a na crnim dugim trepavicama
Suze vode rat kao crni i bijeli anđeli . . .
Niz uplakane obraze klize crne duge staze suza pomiješanih s tušem
I gase bjelinu postelje njene . . .
Ruke joj skupljene na prsima, a haljina bijela kao oblak titra joj po nježnom tijelu
Dok vjetar kroz otvoren prozor raznosi purpurne zavjese . . .
Vješto glumi san iako ju duša ne sluša i ne spava već danima jer je usamljena
I budnošću želi vratiti izgubljeno . . .
Stranice crnog molitvenika plešu na vjetru dok se perle zlatne krunice tope u suncu
I bacaju odsjaj na prsa s prekriženim rukama . . .
Šapuće: " Uzmi , Bože, uspomenu na njega. Svakom suzom uzmi ga sve bliže, jecajima
mojim neka ti još brže stiže. Svaka misao neka bude žrtva.
Uzmi , Bože , uspomene koje me guše i daj mi milosti da molitvom očistim rane čim prije. . . "
Što ti je zakon?
Svi se pouzdaju u savršen američki zakonski sustav, ljudi postaju odvjetnici zbog američkih ušminkanih odvjetnika koji se grčevito bore za pravdu, a na kraju cijelom sustavu ušminkana plavokosa starleta pokvari cijeli dojam...
A kojih ona zdrastvenih problema ima?
Poremećaj u prehrani?
Apstinencijsku krizu?
Kurje oko od tijesnih zatvorskih cipela?
In the day
In the night
Say it right
Say it all
You either got it
Or you don't
You either stand or you fall
When your will is broken
When it slips from your hand
When there's no time for joking
There's a hole in the plan
Oh you don't mean nothing at all to me
No you don't mean nothing at all to me
But you got what it takes to set me free
Oh you could mean everything to me
I can't say that I'm not lost and at fault
I can't say that I don't love the light and the dark
I can't say that I don't know that I am alive
And all of what I feel I could show
You tonight you tonight
Oh you don't mean nothing at all to me
No you don't mean nothing at all to me
But you got what it takes to set me free
Oh you could mean everything to me
From my hands I could give you
Something that I made
From my mouth I could sing you another brick that I laid
From my body I could show you a place God knows
You should know the space is holy
Do you really want to go?
Pitanja su:
1.Savršen dan?
2.Što vas na ljudima prvo privuče?
3.Koje stvari vas živciraju ili smetaju kod ljudi?
4.Da morate birati, biste li odabrali ulogu čovjeka koji ima novac i karijeru,a nema voljenu osobu pored sebe, ili ulogu čovjeka koji ne živi u obilju novca, ali pored sebe ima voljenu osobu?
1. Ne znam. Da vam opišem dan na plaži u ljeto ili izlazak s prijateljicom Laurom u srednjoj školi ili neki
utorak na faxu? Svaki dan je za mene savršen kad su oko mene dragi ljudi, prijatelji i kad se smijem.
Bez smijeha ne mogu. Ako se i na trenutak zamislim ljudi se oko mene pitaju je li sve u redu?
2. Stav, gard, osmijeh i pogled. Na frajerima oči. Na curama
jednostavnost. Takve su mi sve prijateljice,
jednostavne i skromne i zrače iznutra.
3. Snobovska odmjeravanja, natjecanje tko će biti veća kuja, zabijanje noža u leđa prijateljima, svađanje
oko dečka ili cura. Ljudi, nismo u Okrutnim namjerama, znate?
4. Licemjerna bih bila kada bih rakla da ne želim dobru financijsku situaciju u budućnosti. Ali ne želim obilje novca. Što će ti to? Želim biti kao moji roditelji, skromna, i imati ljubavi.
Predajem ovu igricu Pokislom pjesniku
Plavoj morbidnoj djevojčici
Idealno Lošoj!
Hvala!
Dvije mlade ruke skupljene u molitvu
Usne u ritmu izgovaraju svete riječi
Oči sklopljene od poštovanja, od poniznosti
Suze teku od tuge, od bola
Srce se žari i iskreno progovara
Oči peku jer grize ih sol
Ruke drhte jer snažna je molitva
Ona moli da mu dušu spase
Očuvaju mlado tijelo, srce dok je još vrelo
Ona voli svim bićem, plače jer tako dušu čisti
Kada moli za obitelj, kuću, prijatelje
Srce kuca brzo, brže jer joj
Misli do njeg plove
Drhti i briše suze
Kaže, neće plakat više
A novom molitvom opet suza suzu stiže
Prvo i osnovno svaka djevojka mora biti prirodna. Mislim da nas to čini najljepšima. Pa ako se i odlučimo za neku promjenu moramo je uskladiti sa svojim ponašanjem, dnevnim obavezama, tenom, bojom očiju.
Izgledati sam,samouvjereno nije lako s obzirom na sve te silne propagandne plakate koji uporno od nas zahtijevaju izgled kao da smo izašle ispod kirurškog noža. Kao prvo ISPRAVI SE !!! Nije baš najljepše vidjeti djevojku koja izgleda nekako ovako :
Što je toliko lijepo na ovoj fotografiji? Prirodnost prije svega. Prirodna kosa, lagana odjeća, nema glumatanja, trenutak istine i ljepote.
Mnoge od nas imaju komplekse. Tu su krivci celulit, strije, ali i naša prirodna „nesavršena“ građa. Ako pogledamo tko su najljepše i najuspješnije žene svijeta uvjerit ćemo se da njihove guze nisu ni blizu malim , anoreksičnim ili koščatim guzama. Te su žene građene kao gitare. Uživaju u svojoj prirodnosti i ljudi im se dive.
Zato se opustimo sve zajedno i uživajmo u svojim oblinama. Jer što je žena bez oblina ? 
Ali budimo ukusno obučene. Katastrofa je vidjeti žene koje izlažu svoje tijelo u uskim hlačama ili tajicama kao u vitrini kada se sve preljeva. Mislim da je manje-više, kako u šminkanju tako i u oblačenju. Ne mislim pritom da je kraće bolje, nekad je bolje i prekriti neki dio kako bi drugi došao do izražaja i zasjao.
Druga važna stvar je shvatiti da nam neke lažne zvijezde i njihov treperavi sjaj ne mogu biti uzor baš u svemu. Lijepo je pokupiti poneke ideje od nekih od njih, ali iskopirati neku zvjezdicu od glave do pete graniči s ludilom. Evo i zašto…
Većina nas izgleda mnogo bolje od Lindsy u njenom prirodnom izdanju, a i dalje želimo biti retuširana Lindsy. Pa zašto, čovječe?
Ono što ja smatram da bih trebala napraviti u pripremi za ovo ljeto je nabaciti malo zdravog tamnog tena. Ne mislim da bih sada trebala ležati u solariju po 15 minuta svaki dan. Ne želim baš sad pokupiti bolest usput. Bila sam 5 puta u gotovo 2 mjeseca na sunčanju i to po 6 min. Ne mislim ići dalje jer to traži vremena i novaca. Zato ću si kupiti neki losion za samotamnjenje, Dove , npr. i uživati više na suncu u prirodi jer napokon nam je došlo lijepo vrijeme. Moja koža će tako biti spremnija na ljeto, a štitit ću je i zaštitnim faktorima 20-30. Nikad ne znaš jer sam dosta svijetle puti.
Najgore mi je kada usred ljeta vidim curu s hrpom šminke na sebi. Od pudera, korektora do svih tih silnih boja i maziva… Osunčano lice ne treba sve te kemije na sebi. Malo maskare i prozirno sjajilo čine čuda.
No make up please!!!
Jednom sam gledala intervju s Dianom Ross koja je rekla da svaka prava diva mora imati puno kose. Sviđa mi se ta teorija. Možda zato što i sama imam puno kose 
.
Ja ću ovo ljeto uživati u svojim haljinicama i šosekima. Ne odustajem od te ljetne sheme.
I što nam još preostaje? Ah, da. Vježbati uz neki dobar dvd s vježbama, Renata Sopek, Cindy Crawford. Ne biti lijen!!! Smijati se i misliti pozitivno i uzeti sve modne savjete s rezervom dok dobro ne promislimo što je za nas , a što nije.
I na kraju spakirati kofere i otići za 3-4 mjeseca negdje pokazati svoj trud, odmoriti tijelo, nahraniti dušu i upoznati neke nove ljude, steći neke nove dobre navike, zabavljati se…
PUFA ; ANTONIJA
ZAHVALJUJEM SE LUKI OMANU ŠTO JE POPUNIO ETER SVIH MOGUĆIH VIJESTI I DNEVNIKA U DRŽAVI I ŠTO JE MOŽDA POVEĆAO TIRAŽU DNEVNIH NOVINA.
FOTOGRAFIJE SU IZ PRVE RUKE SNIMLJENE U 12:05 NA GLAVNOM ZAGREBAČKOM TRGU KADA JE PONOSNI ZAŠTITNIK ŽIVOTINJSKIH PRAVA S BLIJEDIM , MRTVIM I UMORNIM IZRAZOM LICA DAVAO IZJAVU NOVINARIMA.
ŽELJELA BIH GA SAMO PITATI JEDE LI IŠTA NA OVOM SVIJETU JER PO MOJOJ RAČUNICI JAJA SE NALAZE I U KRUHU I U TJESTENINI, JAJA SU NEIZBJEŽNA U KOLAČIMA, SLADOLED SE SPRAVLJA OD JAJA... ?
NE ZNAM, ČAK SE I SONJA ŠARUNIĆ, KOJA JE DEKLARIRANA VEGETARIJANKA NE SLAŽE S ČINOM I NAMJEROM TOG MLADOG I PERSPEKTIVNOG ČOVJEKA KOJI, AKO NIŠTA DRUGO, IMA BAREM SMISLA ZA PRIVLAČENJE PAŽNJE. GOSPOĐO SONJA, POTPUNO SE SLAŽEM S VAMA.
ETO, DRAGI MOJI, TREBALI SMO LUKICI NAPRAVITI PILEĆU SALATU S JAJIMA I POSLUŽITI MU DORUČAK. IMALA SAM NAJBOLJU NAMJERU , ALI MI JE MAMA REKLA DA NE PROVOCIRAM JER BI ME MOGLI ZATVORITI. A MAMA SE MORA SLUŠATI !
SRETAN USKRS I DOBAR TEK SVIM JAJOJEDIMA !!!
BTW LUKICA, SMISAO USKRSA JE ISUSOVA PATNJA, MUKA , SMRT I USKRSNUĆE, A NE PATNJA MLADIH KOKOŠI...
